Prva hladno prešana hrana u Hrvatskoj

Što je to dobra hrana?

Hranjenje je sastavni dio života. Svako živo biće treba hranu i ta potreba razlikuje živi od neživog svijeta. Biološka svrha hranjenja jest rast, razvoj i održavanje svih funkcija organizma. S druge strane, hrana se može koristiti u svrhu nagrada, zabave ili užitka.
Ako se zadržimo na osnovnoj funkciji hrane, važno je imati na umu da malo štene, skotna maca ili ozlijeđen pas imaju drugačije potrebe, jer se organizam nalazi u drugačijem stanju.
Hranu prvenstveno čine makro i mikro nutrijenti. Makronutrijenti su proteini, masti i ugljikohidrati koji služe kao izvori energije. Prefiks «makro» su dobili, jer su potrebni u većim količinima (dnevna potreba je najčešće u gramima).. S druge strane, postoje i mikronutrijenti, potrebni u malim količinama (dnevna potreba je najčešće u miligramima), ali jednako važni. Mikronutrijentima pripadaju minerali, vitamini i elementi u tragovima koji služe kao faktori za pravilnu regulaciju mnogih funkcija u organizmu. Naravno, postoji i makronutrijent koji nije izvor energije, ali je neizostavan za život. To je voda.


Puno se priča i piše o hrani za ljubimce te se sve više i više istražuje. Nažalost, u šumi informacija, često se najglasnije i najdalje čuje dvojbene tvrdnje s malo ili nimalo dokaza. Često se miješaju i namjerno koriste pojmovi koji dovode do krivih zaključaka. Naprimjer, vječna tema o kojoj svatko ponešto misli jesu postoci pojedinih nutrijenata, a posebno proteina. Činjenica jest da je to bitan podatak, ali ipak samo jedan podatak i ne isključivo presudan da bi se zaključilo da je hrana bila zdrava, dobra ili dovoljna. Recimo, ništa manje važan podatak je iskoristivost i biološka svrha proteina koje pojede ljubimac. Iskoristivost se može precizno mjeriti i često izražava u postocima. Tako naprimjer, ako se unese 100 grama proteina u organizam, to nikako ne znači da će organizam iskoristiti svih 100 grama. Velika je razlika ako organizam iskoristiti 70% ili 90% unesenih proteina. Zašto dolazi do različite iskoristivosti? To ovisi o puno faktora, poput izvora proteina, svježine, načina pripreme, ali i o stanju probave i cjelokupnog organizma. Velika je razlika radi li se o o štenetu koje raste pa mu trebaju proteini za razvoj kostiju i mišića, ili pak o bolesnom starom psu s oštećenom funkcijom jetre, gušterače ili bubrega. Iz svega je jasno da sam podatak o postotak proteina u hrani neće puno pomoći, iako se često smatra presudnim
Iste pristup treba primijeniti za sve ostale nutrijente, jer svaki od njih ima svoju priču i važnost u funkcioniranju organizma.


Pa što bi onda bila dobra hrana?

To je hrana koja sadržava nutrijente koje organizmu u tom trenutku trebaju, a ne škode mu. To znači da kada vaš ljubimac proguta hranu, ona se mora moći iskoristiti u količini koja mu je tada potrebna, a da mu ne šteti.